1.4 Lekcija-4: Ka regenerativnoj ekonomiji

Jedan aspekt restrukturiranja naše privrede sa ekološkim principima je da se naš industrijski sistem proizvodnje i potrošnje usredsredi na kružne obrasce korišćenja energije i resursa koje vidimo u zrelim ekosistemima. Zahtijeva od nas da postavimo pronicljivija pitanja i započnemo opsežnije transformacijske promjene kako bismo pravilno razvili regenerativnu ekonomiju.

Mnogi konvencionalni ekonomisti su bili zapanjeni shvatanjem da je postojeći sistem fundamentalno slomljen krizom na berzi iz septembra 2008. Nekoliko njih se od tada razvilo u uspešne agente promena za prelazak na regenerativnu kulturu. Trebali bismo slaviti novootkrivenu podršku onih koji imaju pristup i poštovanje značajnih donosilaca odluka, umjesto da osuđujemo ove visoko inteligentne, dobro povezane, bogate resurse i nevjerovatno kompetentne pojedince zbog njihove uloge u doprinosu nekim od Horizonta 1. nered (u kojem smo svi učestvovali). Za razliku od komodiziranih transakcija, regenerativna ekonomija bi imala ključne razmjene koje dodaju vrijednost koje se odvijaju unutar mreža recipročnih odnosa. Podsticanje ljudi da otkrivaju svoju suštinu, razvijaju i stvaraju nove stvari u svim sferama društva, pored poslovnog sektora, ključna je komponenta prelaska na takav sistem. Ljudi se moraju osjećati ovlaštenim da se uključe u zdravu ljudsku ekonomiju pregovarajući u skladu sa svojim prosvijetljenim vlastitim interesom jer automatski promovišu zdravlje ukupnog broja kako bi povećali učešće.

Shvatićemo da vraćanjem blagostanja i prosperiteta naših ekosistema i zajednica stvaramo bogatstvo za sve ako naučimo da bogatstvo posmatramo sveobuhvatno, a ne samo u novcu.

Otpad će biti u potpunosti recikliran ili prenamijenjen u kontinuiranom, produktivnom, cirkulatornom toku i protoku koji povećava vrijednost, oponašajući metabolički proces uočen u otpornim živim sistemima. I znanje i novac bi tekli na predvidljive načine. Za poređenje, regenerativni finansijski i ekonomski sistem traži kompromis između efektivnosti i otpornosti, velikog i malog, raznolikost i homogenost, inovativnost i očuvanje, fleksibilnost i ograničenja. Samoregulirajući mehanizmi i povratne sprege čuvaju dinamičku ravnotežu u ekosistemima.

Umjesto podsticanja nekontroliranog kvantitativnog rasta jednog odvojenog podsistema, kreativno korištenje “efekta ruba” podstiče kvalitativni rast bilo kojeg i svih podsistema. Dizajniranje za povećanje “efekta ruba” je primjena ekonomske biomimikrije. Kako bi se povećala vjerovatnoća dodavanja vrijednosti stvarajući bogatstvo kroz ove međuljudske razmjene koje se odvijaju „u odnosima“, regenerativna ekonomija će imati za cilj stvaranje okolnosti „rubnog efekta“ uz bogatu interakciju i veliku raznolikost na različitim razmjerima. Ovi uslovi se mogu manifestovati u „intenzivnoj saradnji širom mulrazličite oblasti (državni sektor, NVO sektor, i privatna industrija), kulture i demografije.

Ključno postignuće regenerativne ekonomije će biti efikasno povezivanje lokalnih, regionalnih i svjetskih nivoa ugniježđenih regenerativnih sistema. Povezani mozaik usmjeren na mjesto s ovakvim dizajnom povezivanja razmjera podstakao bi snažne, zdrave zajednice lokalno, regionalno i globalno. Kako bi se stvorila i očuvala veća pravednost na lokalnom i globalnom nivou, koordinacija koja povezuje skale između mnogih „lokalnih živih ekonomija“ i regionalnih ekonomija u široj perspektivi bit će ključna.

Kada se bogatstvo posmatra holistički, ono se u velikoj meri manifestuje kao stanje čitavog sistema. Regenerativna kultura i mnoge karakteristike zdravih društveno-ekonomskih sistema ne mogu se svesti na novčane svote novca. To su atributi koji su ukorijenjeni u podsticanju i kultiviranju suradničkih partnerstava, pa stoga izmiču kvantifikaciji.

Umjesto da se fokusira samo na finansijski kapital, regenerativna ekonomija će preobličiti bogatstvo u odnosu na različite oblike kapitala. Prema ekonomskoj mapi cijelog sistema koju su dali Ethan Roland i Gregory Landua, bogatstvo se zasniva na osam vrsta kapitala: živom, kulturnom, iskustvenom, intelektualnom, duhovnom, društvenom, materijalnom i finansijskom kapitalu. Kada budemo razmatrali funkciju regenerativnog preduzeća, vratićemo se i razmotriti ovaj koncept detaljnije.

Jedan od najvažnijih koraka u razvoju regenerativne ekonomije je preusmjeravanje toka finansijskih resursa sa špekulacije na realnu ekonomiju, kao i sa destruktivnih i eksploatatorskih na generativne i profitabilne firme.

Nadalje, moramo preispitati funkciju bankarskog sistema kako bismo stvorili regenerativnu ekonomiju. Globalna alijansa za bankarstvo u vrijednostima je mreža autonomnih banaka koja koristi novac kako bi pojedincima, zajednicama i životnoj sredini kojima se nedovoljno pruža usluge osigurala održivi razvoj. Jedan od najvažnijih koraka u razvoju regenerativne ekonomije je preusmjeravanje toka finansijskih resursa sa špekulacije na realnu ekonomiju, kao i sa destruktivnih i eksploatatorskih na generativne i profitabilne firme.

Savez se sastoji od vodećih, najsavremenijih banaka sa šest kontinenata koje su sve posvećene pružanju socijalnih finansijskih proizvoda, finansiranju razvojnih inicijativa u zajednici i socijalnih preduzetnika, podsticanju ekološki zdravih preduzeća i postizanju potencijala za ljudski razvoj, uključujući smanjenje siromaštva.

Alijansu čine vrhunske, vrhunske banke sa 6 kontinenata koje su sve posvećene ponudi proizvoda socijalnog finansiranja, podržavanju inicijativa za razvoj lokalne zajednice i socijalnih preduzetnika, podsticanju ekološki prihvatljivih poslovnih poduhvata i postizanju punog potencijala ljudskog razvoja, uključujući iskorenjivanje siromaštva.