5.1 Lekcija-1: Ekologija i regenerativna ekonomija 1

?Natjerati svijet da radi za 100% čovječanstva u najkraćem mogućem roku kroz spontanu saradnju bez ekoloških uvreda ili bilo koga na štetu.? 

? R. Buckminster Fuller

Naši monetarni i ekonomski sistemi strukturalno određuju veliki dio našeg svakodnevnog ponašanja i kulturnih aktivnosti. Ključni faktor u prelasku na regenerativnu kulturu je njihov redizajn. Jedini način na koji možemo napraviti promjene koje su dovoljno značajne da spriječimo propast civilizacije i daljnju štetu po ekosisteme i biosferu je da restrukturiramo naš ekonomski sistem(e) u svim razmjerima. Ovo je hrabra salutogena [kreiranje zdravlja] dizajnerska intervencija.

Moramo se zapitati da li naš sadašnji finansijski i ekonomski sistem služi 100% čovječanstva bez nanošenja ekološke štete ili štete bilo kome u skladu sa primarnim ciljem dizajna Buckminster Fuller-a. Očigledno nije! Potrebni su nam novi ekonomski zakoni i osnovna strukturna prilagođavanja kako bismo podstakli uzajamno korisne i kooperativne interakcije. Sistem će morati biti modificiran kako bi se spriječili abnormalni obrasci ponašanja koji su trenutno opravdani i nagrađeni neodarvinističkom biologijom i neoklasičnom ekonomijom koji podupiru našu trenutnu kulturološki preovlađujuću priču o razdvajanju.

Naši postojeći monetarni i ekonomski sistemi izgrađeni su na priči o razdvajanju, koja neguje i podstiče konkurenciju, iako su ljudska bića po prirodi empatična i sarađuju. Predugo smo opravdavali najgore aspekte ljudske prirode kao da su „crveni u zubima i kandžama“ prirode. Nedostatak saradnje i ograničen pogled na svijet glavni su uzroci oskudice, a ne biofizička realnost! Oskudicu proizvodi konkurencija, a to se onda koristi za odbranu konkurentskog ponašanja.

Nestašica kao takva nije stvorena inherentnim ograničenjima bioproduktivnosti ili funkcionisanjem zdravih ekosistema. U kontekstu zdravih ekosistema i zdrave biosfere, saradnja može transformirati ova inherentna ograničenja svijeta u olakšavajuća ograničenja koja vode do obilja za sve. Zajedničko obilje koje proizlazi iz timskog rada mami dodatnu saradnju. Koji univerzum želimo da stvorimo zajedno zavisi od nas!

Naše ekonomske strukture moraju se restrukturirati kako bi promovirale, a ne spriječile suštinska poboljšanja koja će dovesti do boljeg ukupnog zdravlja sistema. Više izobilja proizvode dobre ekološke aktivnosti što je zdraviji sistem u cjelini. Na osnovu duga, naš postojeći monetarni sistem stvara novac iz ničega (svaki put kada neko uzme kredit). Složena kamata i diferencijalna kamata za kredite i pozajmice dalje pokreću sistem koji ne samo da je dizajniran kao scenario gubitka, već i zahtijeva stalnu ekonomsku ekspanziju da bi funkcionirao.

Dodatno, ovaj sistem zavisi od tekuće eksploatacije prirodnih resursa, što ih privatizuje i čini povezana ekonomska opterećenja eksternim. Ovaj sistem nije strukturno održiv.

Napravili smo monetarni i ekonomski sistem koji podstiče sistematsko vađenje i uništavanje zdravog funkcionisanja ekosistema, a ne sredstvo trgovine i skladište vrednosti koje podstiče pravilno učešće u aktivnostima biosfere za održavanje života. Štaviše, zbog ovog loše strukturiranog sistema prisiljeni smo da se takmičimo jedni s drugima umjesto da radimo zajedno.

Mnoge krize koje se dešavaju oko nas uzrokovane su našim potpuno neodrživim monetarnim i ekonomskim sistemima. Oni podržavaju narativ konkurentnosti i oskudice koji se hrani samim sobom. Regenerativna kultura će se razviti samo ako se pozabavimo ovim suštinskim i fundamentalnim strukturnim promjenama.

Potencijal kulture da se obnovi i modificira kao reakcija na promjenu implicira riječ “regenerativna” u frazi “regenerativne kulture”. Sposobnost kulture da očuva i obnovi zdrave ekološke funkcije naziva se osnovom stvarnog bogatstva i blagostanja. Pokretanje strukturnih reformi koje bi podstakle povoljne uslove za procvat čitavog čovječanstva bit će moguće ako konačno prepoznamo da naši postojeći monetarni i ekonomski sistemi nisu primjereni svrsi koja im je predviđena.

Naša trenutna ekonomska struktura nije neizbježna niti nepromjenjiva. Uvijek imajte na umu da je ekonomija, u najboljem slučaju, „sistem upravljanja“, au najgorem, opasna ideologija. Ekonomija nije nauka, za razliku od biologije i ekologije. Na osnovu ekoloških principa, možemo obnoviti naš postojeći ekonomski sistem kako bismo bolje služili našem zajedničkom cilju unapređenja zdravlja i dobrobiti ljudi, kao i zajednice života.

Dizajniranje novih monetarnih sistema, trgovinske politike, finansijskih institucija, lokalnih živih ekonomija povezanih na obim i regionalizovanih kružnih bio-ekonomija podržanih saradnjom i saradnjom i resursima i znanjem su sve neophodne kada se redizajn ekonomije iz temelja.

Strukturna mana postojećeg sistema više nije samo fascinantna teorija koju je iznela odabrana grupa misaonih vođa. Sadašnji ekonomski i monetarni sistem je slomljen, što su priznali Svjetska banka, Ujedinjene nacije, veliki međunarodni finansijski institucije, nekoliko političkih lidera, i što je najvažnije, bujica sve svjesnijih globalnih građana.

Usred putovanja dobijamo zadatak redizajniranja aviona. Mnogi ljudi na rukovodećim pozicijama reaguju na kratkoročne demokratske i ekonomske petlje sa malo manevarskog prostora umjesto pokretanja transformacijskih promjena imajući na umu dugotrajnu korist čovječanstva i života zbog neophodnosti „Horizonta 1“? da svetla budu upaljena, ljudi nahranjeni i zaposleni. “Business as usual” je vođen ovim strukturalnim zaključavanjem. U nastavku su navedeni samo neki od glavnih problema sa postojećim monetarnim i ekonomskim sistemom: 

1. Ekstremni disparitet podstiče „novac kao dug stvoren niotkuda” i „konkurencija” postaje zakon. 
2. Paradoksalna potreba za eksponencijalnom ekspanzijom i neograničenom potrošnjom je vođena složenim kamatama na kredite i depozite, što strukturalno stvara 'polje za igru' u kojem pobjednici gube, a ne pobjednici dobijaju. 
3. Neprikladni i netačni pokazatelji ekonomskog uspjeha, kao što je BDP, usmjeravaju našu pažnju na povećanje ekonomske proizvodnje umjesto na promicanje sistemskog zdravlja i blagostanja (briga o kvalitetima) (briga o količinama) 
4. Zastarjele subvencije i trgovinski sporazumi sklopljeni kao rezultat ekonomskog utjecaja moćnih lobista favoriziraju pogrešne sektore i izvore energije.
5. Uprkos sabotiranju regionalne i lokalne proizvodnje i potrošnje (na štetu većine od 5 milijardi siromašnih ljudi u svijetu i funkcija ekosistema), postojeći trgovinski propisi favoriziraju finansijske prednosti za dioničare međunarodnih firmi. 
6. Porezni režimi koji strukturiraju nejednakost i promovišu društvenu i ekološku degradaciju oporezujući rad, a ne korištenje resursa
7. Vrijednost se stvara kroz ugnjetavajući sistem vađenja, proizvodnje i potrošnje koji eksternalizira troškove društva i okoliša zbog iscrpljivanja naše baze resursa i stvaranja ozbiljnih klimatskih promjena.
8. Kada bi se stvaranje vrijednosti zasnivalo na zdravim funkcijama ekosistema i regeneraciji, tok investicija i subvencija bi podstakao salutogene i regenerativne aktivnosti i tehnologije.

Trenutni ekonomski i monetarni sistemi su strukturalno manjkavi i, u najboljem slučaju, koriste samo malom broju ljudi (neko vrijeme). Oni nikada neće garantovati da svi vode zdrav, ispunjen život. Moramo shvatiti da nadmašiti druge, a istovremeno oštetiti planetarne sisteme postojanja, nije strategija evolutivnog razvoja na prepunoj planeti sa propadajućim ekosistemima. Dugoročno gledano, igre pobjeda i poraza postaju igre poraza i gubitka.

Možemo restrukturirati našu globalnu ekonomiju i uspostaviti otporne lokalne i regionalne ekonomije kao kamen temeljac cvjetajućih, raznolikih i regenerativnih kultura počevši od gore navedenih sistemskih mehanizama kontrole.

Lokalne ekonomije moraju biti zaštićene od „jeftinog” uvoza omogućenog prikrivenim subvencijama, eksternaliziranjem stvarnih troškova i eksternaliziranom proizvodnjom. Poslovi i zajednice koje podržavaju jesu proizvedeno relokalizacijom i reregionalizacijom ekonomija uz zadržavanje međunarodne saradnje i fer trgovine. Podržava ekonomiju koja ima pozitivne efekte na društvo i životnu sredinu.

Naša ekonomska struktura trenutno prolazi kroz promjene. Inovativni mislioci u oblastima društvenih, kulturnih, ekoloških i ekonomskih promena već predlažu i istražuju širok spektar alternativa. Naši društveno-ekonomski sistemi se potpuno redizajniraju. Sve ove metode su zasnovane na ključnom ekološkom konceptu da u prirodi postoje kolaborativni sistemi regeneracije. Saradnja u kružnim obrascima korištenja resursa ili regeneracije je temelj efikasne podjele resursa u prirodnim sistemima. Moramo zadovoljiti ljudske zahtjeve u okviru godišnje bioproduktivnosti Zemlje dok radimo na obnavljanju bioproduktivnog potencijala svih degradiranih ekosistema kako bismo izgradili održiv ekonomski sistem. Važnost popravljanja oštećenih ekosistema od Willema Ferwerde, izvršnog saradnika na Rotterdam School of Management i specijalnog savjetnika IUCN-a.