5.4.1 Transformativna inovacija i dizajn

Jednostavna održivost više nije dovoljna pred brojnim izazovima koji su konvergentni. Već je bilo previše štete. Moramo obnoviti životnu sredinu i zdravlje zajednice, razviti regenerativne sisteme i naučiti razmišljati maštovito suočeni s nepredvidljivošću.

Da bismo to postigli, moramo se aktivno uključiti u transformativnu inovaciju, koja ide dalje od „održavanja inovacije“ i „remetilačke inovacije“, kako je to artikulirao Clayton Christensen (1997). Svaki predloženi napredak treba procijeniti u smislu njihovog potencijala da bude prvi korak ka regenerativnim kulturama. Za transformativnu inovaciju neophodno je razmišljanje čitavog sistema koje je integrativno. U mogućnosti smo da razvijemo win-win rješenja i kreiramo dizajn sa sistemskim skladom. Da bismo to učinili, moramo shvatiti međusobnu povezanost konvergentnih kriza i odgovoriti na njihovu složenost integriranom i participativnom strategijom. Možemo razviti rješenja koja pomažu pojedincu, zajednici i ekosistemu ako se fokusiramo na pravu veličinu.

Termin „otpornost“ je stekao veliku popularnost, ali malo ljudi je stalo da se udubi u bogato razumevanje koje nam je dalo četrdesetogodišnje istraživanje promena i transformacije ekosistema. Istraživanje o otpornosti pruža ključne informacije za razvoj regenerativnih kultura. Kako bismo održali otvorene mogućnosti i pripremili se za neočekivano, možemo izgraditi transformativnu otpornost. Da bismo to učinili, moramo dati prioritet odnosima i protoku informacija, kao i raznolikosti, prilagođavanju i redundantnosti različitih veličina. Sposobnost predviđanja potencijalne budućnosti, održavanja zdravlja i integriteta, te prilagođavanja i promjene kao odgovor na socio-ekološke sisteme u kojima se stalno mijenjamo su primjeri transformativne otpornosti.

Naše razumijevanje o tome kako će dizajn igrati ulogu u sljedećoj transformaciji uvelike se povećalo u proteklih 20 godina. Kroz stvari, sisteme i procese koje proizvodimo, dizajn je način na koji se naša vizija i sistem vrijednosti izražavaju u našoj materijalnoj kulturi. Naša perspektiva i sistem vrijednosti su zauzvrat oblikovani prethodnim dizajnerskim izborima, baš kao i strukture i gradovi u kojima živimo. Dizajn je dijalog koji uključuje različita gledišta u kulturno kreativni proces.

Očigledno je da postoje granice koliko se regenerativne kulture mogu dizajnirati. Naša društva i kulture su složeni dinamički sistemi, baš kao i svi drugi, i sami su po sebi nepredvidivi i kontrolirani. Dizajn i stvaranje nepredviđene novine moraju se shvatiti kao dvije strane istog novčića. Kao rezultat toga, moći ćemo bolje dizajnirati sa skromnošću i pažljivim razmatranjem sistemskih inputa.