4.1.3 Čini dobro

Poremećaj hapšenja, koji svoje napore usmjerava na to da svijet učini manje lošim, nameće proizvoljni plafon koji paradigma čini dobro uklanja. Međutim, činjenje dobra također donosi svoje nepredviđene loše posljedice u potrazi za eteričnim idealima. Altruizam, želja da se svijet učini boljim vodeći ga prema idealnom obrascu, pojavljuje se kada se fokus prebaci na pronalaženje svrhe u životu na ovom nivou. Neko teži oponašanju inspirativnog ili aspirativnog modela, koji je često predstavljen skupom vjerovanja i principa, životom uzora ili učenjima zajednice. Fokus se pomjera sa pitanja koja treba riješiti na mogućnosti koje treba istražiti, daleko od onoga što se želi zaustaviti i na stvari koje želi promovirati ili kreirati.

Nekoliko dobrotvornih fondacija, vjerskih zajednica i ekoloških i društvenih pokreta vođeni su paradigmom čini dobro. Čak iu međunarodnoj politici to se vidi. Kao dio većeg programa pomoći poslijeratnoj Evropi, SAD su, na primjer, odlučile promijeniti svoju politiku i uključiti se u oživljavanje njemačke ekonomije nakon Drugog svjetskog rata. Marshallov plan, kako je postalo poznato, promovirao je unosne saveze koji su bili miroljubivi i koji su dugotrajno stabilizirali svijet. To je također ojačalo poziciju SAD-a kao moralno ispravnog igrača u međunarodnim poslovima.

Ova strategija se razlikovala od taktike zadržavanja koja se koristila nakon modernijih ratova i od strane pomoći namijenjene rješavanju hitnih potreba i pitanja područja koja su proživjela sukobe ili prirodne katastrofe. Marshallov plan je obezbijedio sredstva za razvoj osnovne infrastrukture sa fokusom na povećanje potencijala zemalja da proizvedu vlastiti prosperitet. Strategija je bila manjkava u dizajnu i izvođenju, ali je bila istaknuta po svojoj posvećenosti razvoju novih sposobnosti.

Za razliku od stalnog nastojanja da se kontroliše poremećaj, koji obično iscrpljuje energiju, želja za činjenjem dobra zapravo može stvoriti moć. Činjenica da je većina državne potrošnje u inostranstvu, uključujući podršku vojsci, posvećena gušenju nemira jedan je od razloga zašto je istorijski bilo jednostavno iskoristiti izolacionistički instinkt u američkoj politici. Ljudi se s pravom umorne od beskrajnog, beskorisnog napora potrebnog da se nahrani i upravlja svijetom. Primamljiva opcija koju pruža paradigma čini dobro je podrška društvenom i ekonomskom razvoju suverenih, funkcionalnih država. 

Paradigma čini dobro, međutim, ima i opasnu sjenu. Onaj koji čini dobro, ili onaj koji bira koje će dobro učiniti, implicitno je u paradigmi činiti dobro. Ono što jedna osoba smatra biti dobar ne može se nužno smatrati takvim od strane drugog. Kolonijalizam i vjerski ratovi, kao i nepredviđeni negativni efekti raznih dobronamjernih aktivnosti, proizišli su iz vrste razmišljanja koje ova paradigma teži da stvori. Šeme zelene revolucije, koje su povećale proizvodnju na farmama, dok su uništavale različite domaće usjeve i osiromašile male poljoprivrednike, odličan su primjer. Ova vrsta pitanja se pojavljuje jer gledište učiniti dobro favorizira apstraktne ideale, koji su inherentno manje složeni i dimenzionalni od stvarne stvarnosti i mogu ili ne moraju biti primjenjivi na određene pojedince ili okolnosti na koje se primjenjuju.