2.2 Lekcija-2: Ugniježđeni sistem

Gore pomenuti grafikoni nam pokazuju kako se razlikuju dvije različite perspektive na sisteme i odnose sa njima. U prvom, preduzeće je usred „integrisanja“ različitih komponenti sistema kao delova koje treba uzeti u obzir prilikom dizajniranja poslovnog sistema i njegovih operacija. The drugi ne prikazuje nikakve stvari koje se spajaju; nego pokazuje kako je kompanija dio većeg sistema u kojem se odvija živa dinamika. Pruža holistički pogled na život. Koncept slojevitih sistema je od suštinskog značaja za poboljšanje našeg razumijevanja onoga što su ekosistemi i kako funkcionišu. Na osnovu onoga što smo nedavno otkrili o sistemskim gledištima i uticajima, sljedeća pitanja mogu nam pomoći da fokusiramo naše razmišljanje:

1. Šta bi se od nas očekivalo da promovišemo radne metode zasnovane na pristupu ugniježđenih sistema kao vlasnici preduzeća, korporativni donosioci odluka i investitori?
2. Kako bi ovo moglo poboljšati kružne pristupe na operativnom nivou kompanije? Kako bi nam to omogućilo da promijenimo lokaciju na kojoj poslujemo kao proizvođači?
3. Kako bi to uticalo na sisteme na koje se naša preduzeća oslanjaju za zdravlje i bogatstvo, i koje bi prednosti imali?
4. Na koji bi nam novi način to onda omogućilo da shvatimo ekonomsku dinamiku?

Čak i ako se cirkularna ekonomija prihvati i koristi za ponovno promišljanje zapošljavanja u nekim gradovima i industrijama, njihova pažnja je vjerovatno tamo gdje leži problem. S jedne strane, model cirkularne ekonomije ograničava našu sposobnost da utičemo na ekonomsku dinamiku i doprinosimo živim sistemima koncentrišući se prvenstveno na lanac proizvodnje, distribucije i potrošnje robe. Raworthov pristup, s druge strane, ide malo dalje i navodi nas da vjerujemo da je ovo višedimenzionalno pitanje, a ne jednodimenzionalno ili dvodimenzionalno. Čak i tako, pristup usmjeren na čovjeka i dalje ograničava domet multidimenzionalne perspektive. Cilj je više od samog uklanjanja smeća i očuvanja ili obnove prirodnih sistema. Ipak, čak i kada se razmatra regeneracija, dva specifična pristupa McArthura i Rawortha i dalje se oslanjaju na pretpostavke i pojmove koji su dio paradigme poremećaja hapšenja. Šta moramo da uradimo da bismo prešli na paradigmu Regenerisanog života?

Samo prepoznavanjem ova dva elementa možemo početi sa izradom novog načina razmišljanja koji će nam omogućiti da zaista inoviramo iz same posebnosti sistema i, kao rezultat, dizajniramo naš rad tako da istinski damo doprinos kroz regenerativne procese. 1) Ići dalje od zaustavljanja gubitka koji na kraju uzrokujemo kao dio naših proizvodno-potrošačkih aktivnosti; i 2) potreba da se sa fragmentiranog pristupa razumevanju sistema pređe na holistički način.

Ovi uvidi su imali dubok uticaj na to kako mi, kao kompanija, pristupamo promeni. Shvatili smo da, kako bismo postigli ciljeve višeg nivoa, moramo promijeniti način na koji pristupamo rješavanju problema i implementirati nove pristupe koji nadilaze postepena poboljšanja.

Jednostavno pokušavamo ublažiti ili neutralizirati štete, što znači da težimo promjenama na nivou zaustavljanja poremećaja, redizajniranjem načina na koji radimo u tvornici da i dalje pružamo proizvode ili usluge koje stvaramo, nabavkom kvalitetnih materijala, razvojem proizvoda da živimo duže i tako dalje. Ipak, ako ciljamo više i radikalno promijenimo način na koji opažamo kako je sve ugniježđeno unutar Velikog prirodnog sistema, možemo otkriti nove ekonomske modele koji istinski doprinose obnavljanje života. Ovo sugerira promjenu perspektive: umjesto da se koncentrišemo na proizvode koje želimo proizvoditi, trebali bismo se koncentrirati na proces poboljšanja samog života.