Nazad na Kurs

Regenerativna ekonomija

0% Dovršeno
0/0 Koraci
  1. Modul 01: Uvod
    1.1 Lekcija-1: Zainteresovani ste za regeneraciju?
  2. 1.2 Lekcija-2: Šta je regenerativna ekonomija?
  3. 1.3 Lekcija-3: Principi regenerativne ekonomije
    9 Teme
  4. 1.4 Lekcija-4: Ka regenerativnoj ekonomiji
    1 kviz
  5. Modul-02: Idite izvan krugova
    2.1 Lekcija-1: Od linearne do cirkularne ekonomije
  6. 2.2 Lekcija-2: Ugniježđeni sistem
  7. 2.3 Lekcija-3: Od fokusiranja na proizvod do fokusiranja na proces
    1 kviz
  8. Modul-03: Regenerativna ekonomska promjena načina razmišljanja
    3.1 Lekcija-1: Promijenite način razmišljanja kako biste transformirali sistem
    1 Tema
  9. 3.2 Lesson-2: Shift Mindset: “Doing” to “Being”
    2 Teme
  10. 3.3 Lesson-3: Shift Mindset: “Ego” to “Soul”
    1 Tema
    |
    1 kviz
  11. Modul 04: Okvir regenerativne ekonomije
    4.1 Lekcija-1: Nivoi paradigme
    6 Teme
  12. 4.2 Lekcija-2: Razumijevanje nivoa paradigme kao sistema
  13. 4.3 Lekcija-3: Razvijanje prakse regenerativne ekonomije
    5 Teme
  14. 4.4 Lekcija-4: Kvantitativni rast do kvalitativnog rasta
    2 Teme
    |
    1 kviz
  15. Modul 05: Kolaborativni pristup regenerativnoj ekonomiji
    5.1 Lekcija-1: Ekologija i regenerativna ekonomija 1
  16. 5.2 Lekcija-2: Ekonomija ljudskog razvoja
    9 Teme
  17. 5.3 Lekcija-3: Regenerativni pristup cjelokupnom ekonomskom razvoju
    7 Teme
  18. 5.4 Lekcija-4: Regenerativna kultura
    3 Teme
    |
    1 kviz
  19. Modul 06: Regenerativne investicije
    6.1 Lekcija-1: Uloga preduzeća
    2 Teme
  20. 6.2 Lekcija-2: Ulaganje iz regenerativnog uma
    1 Tema
  21. 6.3 Lekcija-3: Ulaganje u prehrambeni sistem u regenerativnu ekonomiju
    4 Teme
    |
    1 kviz
  22. Zaključak
Lekcija 12 of 22
U toku

4.2 Lekcija-2: Razumijevanje nivoa paradigme kao sistema

2. aprila 2023

Bolji je neprijatelj najboljeg, smatra Voltaire, kojeg je pomenuo dobitnik Nobelove nagrade ekonomista Herbert Simon u Nauci o umjetnom. Simon je naglašavao rizik povezan s pokušajem da se izvrši sistemska promjena kroz mala prilagođavanja. Postoji konstruisana tendencija da se bude zadovoljan i povezan sa poboljšanjem svaki put kada se nešto poboljša. U ovom pristupu, napredak se pretvara u prepreke za stvaranje dramatičnih, ometajućih otkrića.

The similar risk exists with the Levels of Paradigm framework if it is mistakenly seen as a list of possibilities that can be used depending on the situation. The scope and comprehensiveness of one’s activities on the ground can significantly improve when one shifts their thinking, for instance, from the value return level to the arrest disorder level. The revolutionary change that happens from viewing the world via the regenerate life paradigm, however, is inaccessible if one stops there, content with the better outcomes their new thinking has generated.

By abandoning the terminology, approaches, and mindsets that splinter a living world, the regenerate life paradigm enables one to meet the intents that underpinned the prior paradigms in a coherent and comprehensive manner. For instance, the value return paradigm’s fundamental goal is to make it possible for everyone to make a contribution to society and then share fairly in the rewards that result from those contributions. But, the social structure needs to be set up in such a way for this objective to be accomplished. The system will eventually expire if it is built to allow value extraction and concentrate the benefits into the clutches of a select few.

Trebalo bi se osjećati kao da ulazite na novu planetu kada mijenjate paradigme i bitno modificirate svoje pretpostavke i metode razmišljanja. Prethodni okviri za razumijevanje stvarnosti više ne vrijede u ovom novom univerzumu. Postaje izvodljivo rješavati sporove koji su bili nepremostivi i vidjeti mogućnost koja je prije bila nevidljiva.

Bez dovoljne svijesti, moglo bi biti previše jednostavno vratiti se zastarjeloj paradigmi, kao što je kada se koristi tehnika poremećaja hapšenja umjesto da pokušava nešto regenerirati. Nekoliko naših kolega, koji zaista žele raditi na regeneraciji ekonomskih i društvenih sistema kako bi promijenili način na koji ljudi žive na Zemlji, često to osjećaju, prema našem iskustvu. Oni uvijek pokušavaju ovaj posao koristeći paradigme koje su nedovoljne za zadatak bez potpunijeg razvoja njihovih mentalnih kapaciteta, nenamjerno perpetuirajući ponašanja i način razmišljanja koji su nas doveli u trenutno stanje krize.

Uobičajeno je zamijeniti terminologiju i pretpostavke niže paradigme onima više paradigme. Među tri niže paradigme nalazi se izvorište velikog broja sadašnjih istraživanja, spekulacija i eksperimenata u oblasti buduće ekonomije. Ovo drastično ograničava uticaj napora da se uravnoteži ljudski ekonomski rast sa planetarnom evolucijom života. Peer-to-peer, spori novac i kooperativni pokreti, na primjer, u suštini se odnose na uključenost i pristup ekonomiji povrata vrijednosti. Ekonomija krofne odlična je ilustracija strategije poremećaja hapšenja jer ima za cilj uspostavljanje idealne ravnoteže između minimiziranja društvene nepravde i minimiziranja štete po okoliš. Postavljanjem primjera stava čini dobro, inicijativa ekonomija blagostanja ima za cilj da stvori osnovu za zdravlje i prilično dobro koju zajednice i zemlje mogu nastojati da ispune.

Svaka od ovih inicijativa je za svaku pohvalu i značajno je doprinijela rastućem razumijevanju neophodnosti značajne ekonomske transformacije. Bez potpunog razumijevanja temeljnih koncepata koji izdvajaju regeneraciju, većina njih je također usvojila tu terminologiju. Predlažemo da bi mogli koristiti regenerativne metode ako bi striktno primjenjivali sedam početnih principa u svom radu. Kada se ove ideje provedu u praksi, mogu se zamisliti novi nivoi težnji i posvetiti im se. Jezik i metode se takođe mogu pažljivo ispitati i poboljšati, a mogu se kreirati kvalitativna mjerenja za efekte koje imaju na živi svijet.

Due to its strong devotion to and comprehension of local settings, the localization revolution, as one example, has a lot of potential to impact human life. The transformational effect of these initiatives could be greatly increased by a change from a generic conviction in the significance of small-scale economies to an understanding and even veneration for the distinctive essence of particular locales. Locations provide as illustrations of the complete living entities that we described as being essential to the regenerate life paradigm. They all have unique roles that they could perform and are nested inside larger systems. When this is used as the basis for conceiving about economic development, localities put more effort into standing out from the competition than they do towards emulating one another’s best practices. The people, organizations, and institutions that make up communities also come to establish unique niches within their economic ecosystems. A shared community direction offers a clear framework for community members to identify and coordinate their own value-generating jobs and career pathways.

Druga ilustracija bi bile sofisticirane metode i rješenja zasnovana na mjestu koje je prihvatio pokret za ekonomiju blagostanja. Prva od njih je potencijal iz esencije, ali mu nedostaju dvije druge dimenzije koje su bitne za napredovanje u fazu regeneracije.

The current urge to label, categorize, stereotyped, and commoditize is countered intellectually by essence. It is nearly impossible to overstate the degree to which modern cultural systems teach their adherents to categorize people, the world, and even one’s own experiences. For instance, one assumes that something significant has been mentioned about an acquaintance every time one categorizes their habits or fears with a common psychological diagnosis. Nevertheless, in the process, the basic lived experience of a single person has been lost.

When one views the cosmos from the perspective of essence, the unique and particular become the point of departure for one’s thoughts. Before even pondering the idea of applying generic laws to a living entity, one strives to comprehend and appreciate whatever makes it special. One can labor in ways that are in keeping with a place’s nature and character, for example, by establishing an anchor to the essence of that place. Also, it enables one to realize their own natural potential based on who they are rather than what they wish they were. When one is sensitive to the nature and possibilities of individuals, their environments, and the lifesheds in which they’re embedded, one’s relationship to the world transforms. One assumes a position of intense, spiritually based co-exploration of their possibilities rather than imposing one’s own will and notions about how to enhance them.

Learning to recognize a thing’s essence is not a simple task; it calls both discipline and a readiness to reflect. Because it is not a skill that is highly valued or understood in contemporary culture, most people are not taught how to execute it. But, the economic structures in place today have their roots in the industrial mindset that has put people in a dreadful state of war with nature for generations. It will be necessary to create new, more aesthetically pleasing systems from completely new ways of thinking, and we think the essence is the basis for these.

Regarding well-being economies, our argument is that people (individuals, communities, organizations, entire locations, and living systems) must be educated and given the tools necessary to actualize it. The collective’s task is to increase each member’s ability and capacity for participation in and contribution to the wellbeing and essence-sourced capacity of the total. They accomplish this by continually developing their own potential, which is derived from their essence.

This brings us to the second vitally important missing component—the developmental imperative—which, in our opinion, severely restricts the well-being movement’s ability to regenerate. It takes a lot of work to replace the inclination toward generalization with an approach that concentrates on the distinctive character of the particular phenomenon one is seeing, given how deeply ingrained it is in every area of contemporary culture. To overcome conditioning, one must learn how to effectively control their own emotions and mental patterns. According to our observations, such an attempt necessitates both a persistent will and a dedication to maintaining consciousness. Although there is little acknowledgement of this inner development’s significance in changing economic systems and almost no institutional framework to assist it, it is difficult and requires support.

Building the skills required for a regenerative economy cannot be accomplished through conventional educational programs. Instead of promoting self-reflective investigation of the structure and source of one’s own thinking, such programs place an emphasis on teaching knowledge. Because it is intended to do so, the emphasis on knowledge transmission strengthens already-existing cultural tendencies.

Da bi se uveo novi, transformirajući obrazac, potrebno je stvoriti potpuno novu, progresivnu obrazovnu strategiju, onu koja podstiče razvoj regenerativne pismenosti u svim društvenim kontekstima. Da bi bila moćna snaga za promjene, ova razvojna metoda mora biti široko prihvaćena, pojavljivati se u svemu, od brige o djeci do škola do poslova do političkih organizacija. Zbog toga ga pozivamo kao razvojnu potrebu. Ključno je uključiti razmišljanje i rast samoupravljanja u svaki korak procesa za ljude čiji rad uključuje stvaranje novih ekonomskih sistema i instrumenata.

Ova konačna ideja odražava fundamentalni princip promjene: najbolji pristup uticanju na promjenu nije promicanje sve veće akcije, već razvijanje vještina razmišljanja neophodnih za donošenje informiranih odluka u vezi s najboljim pravcem djelovanja. Bez ovih alata, ljudi automatski ugrađuju zastarjele pretpostavke u praktički sve što rade, drastično ograničavajući ono što

Ova konačna ideja odražava fundamentalni princip promjene: najbolji pristup uticanju na promjenu nije promicanje sve veće akcije, već razvijanje vještina razmišljanja neophodnih za donošenje informiranih odluka u vezi s najboljim pravcem djelovanja. Bez ovih alata, ljudi automatski ugrađuju zastarjele pretpostavke u praktički sve što rade, drastično ograničavajući ono što smatraju poželjnim i ostvarivim. Prekid ove sklonosti razmišljanju na poznate i udobne načine najbrži je način da unesemo značajne promjene u naše ekonomije. Ljude i organizacije treba stalno pozivati na regenerativni način gledanja na stvari. Počeće da menjaju svoje misaone procese i, na kraju, svet koji mogu da zamišljaju, čeznu i grade kroz česte prekide svojih navika.

greška: Sadržaj je zaštićen!
bs_BA