4.1.6 Principi regeneracije

1. Cjelina se odnosi na percepciju bića kao cjeline, kohezivnog entiteta sa svrhom unutar šireg sistema za razliku od toga da je sastavljeno od međusobno povezanih dijelova.
2. Potencijal se odnosi na ideju da nešto ima potencijal da postane i doprinese, a ne samo da bude ono što je trenutno.
3. Suština je odbijanje grupisanja stvari u široke kategorije i razumijevanje da je svako stvorenje jedinstveno, da ima svoj karakter i da će se otkriti na poseban način.
4. Razvoj je proces unapređenja suštine, potencijala i jedinstvenog doprinosa čitavog bića kako bi se ono potpunije manifestovalo.
5. Ugniježđenost je razumijevanje da je svaka cjelina ugniježđena u druge cjeline, tako da promjene na jednom nivou imaju utjecaj na sve nivoe i da potencijal svake cjeline utiče na sve druge nivoe.
6. Čvor koji prikazuje procese zasnovane na suštini unutar strukture na način koji omogućava identifikaciju ciljanih akcija koje je preoblikuju u pravcu potpunijeg predstavljanja njenog potencijala.
7. Polja su proces identifikacije i modifikacije kvalitativnog stanja nečega, što ograničava ili olakšava rad koji je sposoban da obavi.

Za razliku od prihvaćanja njih kao apstraktnih pojmova koji se modificiraju u mentalnim sekvencama, ovi principi se mogu koristiti za stvaranje vizuala u umu. Ovo se također razlikuje od vizualizacije, koja uključuje stvaranje mentalnih slika koje prikazuju željeno stanje. Imaging, s druge strane, je mentalni proces pukog gledanja stvari kakve jesu i praćenja njihovog funkcioniranja. Živost mreže stoga se može shvatiti na bogat, višeslojni način preplitanjem ovih slika zajedno.

Pretpostavka da neko već funkcionira regenerativno jedna je od glavnih prepreka razumijevanju kako to učiniti. Skup gore navedenih ideja vjerovatno će biti teoretski prepoznatljiv i čak poznat mnogim našim čitaocima, svjesni smo toga. Nažalost, njihovo upoznatost može uzrokovati da izgube neke od svojih remetilačkih sposobnosti. Da bi se koncepti i jezik nove paradigme inkorporirali u zastarjele načine razmišljanja, potrebno je prevladati podsvjesnu naviku da joj se odupiremo tako što ćemo je upoznati, reinterpretirati i usvojiti. Povećanje nečijeg nivoa udobnosti uključuje proširenje nečije ideje bez stvarnog podizanja i transmutiranja.

Razumijemo da u početku može izgledati čudno i neprirodno prepustiti se snazi živog principa umjesto da mu se odupiremo i koristimo ga kao oruđe. Ipak, ako se ovi koncepti koriste dosljedno i rigorozno kako bi se uhvatili svaki put kada zaronite ispod regenerativnog nivoa paradigme, mogu se koristiti za poništavanje doživotnog treninga. U svakom trenutku kada se koriste, potrebno ih je „regenerisati“ (oživjeti) vizualizacijom i kombinovanjem sa drugim živim sistemom. Ne treba ih svesti na listu bezličnih ideja jer bi im to oduzimalo značenje i ostavljalo utisak da se regenerativno razmišlja, a u stvarnosti se drži zastarjelog pogleda na svijet.