Sposobnost društva da razvije svoju ekonomiju u osnovi zavisi od njegovog kapaciteta za strateško razmišljanje. Bez toga, članovi zajednice izlažu se riziku da štedljivo koriste osnovna bogatstva u svom sistemu pokušavajući da riješe svoje probleme na parcijalni ili nasumičan način. Manje je vjerovatno da će shvatiti kako će njihovi izbori utjecati na budući prosperitet zajednice i manje su sposobni prepoznati potencijalna područja strateške intervencije.
Strateško razmišljanje u regenerativnom okruženju naglašava potencijal koji postoji unutar živog sistema i samo čeka da bude gurnut naprijed i ostvaren. Ovo se znatno razlikuje od strategije koja ima za cilj da iskoristi okolnosti uticajem na sile u igri. Za razliku od toga, smatra se da se regeneracija fokusira na evolucijske taktike.
Ovo zahtijeva razvoj skupa vještina koje idu dalje od tradicionalnog strateškog razmišljanja, a te sposobnosti moraju biti stvorene kao dio cjelokupnog procesa strateškog planiranja. Okviri živih sistema mogu biti korisni u podučavanju ljudi kako da razmišljaju o komplikovanim, dinamičkim sistemima bez njihovog razbijanja na zasebne komponente. Drugo, pojedinci treba da razviju sposobnost da u potpunosti preuzmu odgovornost za svoje postupke, razvoj, stanje nečijeg bića, volju i odlučnost, te lično djelovanje. Treće, ljudi treba da nauče kako da se usredsrede na bitne komponente svog zadatka, zanemarujući vanjske detalje. Četvrto, ljudi treba da nauče da cene mesto kao živi sistem, prepoznajući zamršenu mrežu društvenih, ekoloških, ekonomskih i kulturnih faktora koji utiču na njega i njegov potencijal.
Rad na svom susjedstvu pomaže stanovnicima da razviju ove vještine razmišljanja stvarajući strateški smjer za budućnost susjedstva koji se temelji na potpunom razumijevanju o tome ko je i šta bi mogao postati. Sljedeći korak je prevođenje ove orijentacije u stalno razvijajuću kolekciju pokušaja i akcija koje imaju za cilj da motivišu članove zajednice da ulažu u realizaciju svog individualnog i zajedničkog potencijala.